Pareza ličnog živca (Nervus facialis)

Lični živac, nervus facialis je sedmi moždani živac čija je funkcija iznimno važna. Inervira mimičnu muskulaturu, prednje 2/3 jezika, suznu žlijezdu, žlijezde slinovnice te vanjski slušni kanal, bubnjić i srednje uho. Na taj način sudjeluje u motorici i izgledu lica, slušnom aparatu i procesu prehrane. Oštećenje živca može uzrokovati funkcionalan, estetski, a slijedom toga i psihički poremećaj.

Pareza/paraliza n. facialisa predstavlja djelomičnu/potpunu slabost ovisno o jačini oštećenja. Po mjestu nastanka oštećenja razlikuju se centralne i periferne pareze. Centralne nastaju u jezgrama ličnog živca ili višim moždanim putovima sa simptomatski vidljivom unilateralnom slabosti kroz izravnanje nazolabijalne brazde i spuštenim kutom usne uz očuvanje čeonog djela.

Periferne nastaju od tzv. pontocerebelarnog kuta do krajnje periferije živca sa simptomatskom slabošću svih mišića lica i asimetrijom iste strane, slabije izraženom čeonom i nazolabijalnom brazdom, spuštenim donjim očni kapkom i usnim kutom, suhoćom i pojačanim suzenjem oka, poremećajem osjeta okusa, teškoćama pri žvakanju, suhoćom usta, šumovima u uhu i osjećajem nelagodne glasnoće.

Uzroci mogu biti razni: virusni (Herpes simplex, Herpes zoster), bakterijski (upala srednjeg uha), urođeni, tumorski, traume glave i živca, sistemski (hipertenzija, trudnoća, šećerna bolest) i tzv. Bellova (idiopatska) paraliza kod koje je uzrok nepoznat uz veliku tendenciju izlječenja.

 

LIJEČENJE

 Liječenje pareze ličnog živca je vezano uz uzrok nastanka. Pacijenti prolaze neurološku, ORL, oftalmološku i obradu drugih specijalista po potrebi. Bez obzira na uzrok i prognozu, sa liječenjem treba započeti što prije kako bi oporavak živca bio što bolji.

Liječenje može biti konzervativno (primjena lijekova i fizikalne terapije) i kirurško(oslobađanje pritisaka na živac, spajanje živaca, rekonstruktivni zahvati).

Fizikalna terapija ovdje zauzima važno mjesto. Kvalitetnom fizioterapijskom procjenom, odabirom adekvatne metode fizikalne terapije uz pravilnu edukaciju pacijenta dobivaju se odlični terapijski rezultati. Fizikalnu terapiju čini niz procedura kao što su manuelna limfna drenaža, tretman temporomandibularnog zgloba, kraniosakralna terapija, neurofizioterapija, miofascijalna mobilizacija, akupresura, vježbe intencije i jačanja zahvaćene muskulature, senzorni tretman, elektroterapija (magnetoterapija, elektrostimulacija, TENS, terapijski laser).

Neke se kljenuti mogu ponoviti, a ponekad se živac ne može uopće ili u potpunosti oporaviti. Pareze n. facialisa treba shvatiti ozbiljno. Potrebno je obaviti liječnički pregled kod pojave prvih simptoma, a u terapiji treba biti uporan i slijediti terapijske naputke kako bi ishod liječenja bio što bolji.

Share

Post to Twitter

Comments are closed.


Arhive

Zdravakrava.hr